Često mi je muka od principa po kojima funkcioniše probijanje na umjetničkoj sceni, jer imam zajednički utisak sa kolegama da se mnogo toga bazira na socijalnom kapitalu, promociji i kontaktima, a manje na kvalitetu radova. Tako da ljudi koji imaju dobre ideje ponekad imaju utisak kao da nemaju prostora da ih pokažu, ukoliko nisu deo “ekipe”.

Ove riječi izgovorila je umjetnica Ana Stojković, čija je izložba “Da li vam je muka od probijanja na umjetničkoj sceni?” predstavljena publici u galeriji Vagon. Ana Stojković je na doktorskim studijama slikarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, a ova njena postavka privukla je pažnju jer Ana nudi potpuno drugačiji svijet apoteke. Ovdje nisu lijekovi koji imaju moć da ublaže fizičke bolove. Vagon je na trenutak postao apoteka na čijim su policama stajali lijekovi sa posebnim moćima – lijekovi sa rješenjima za probleme s kojima se umjetnici svakodnevno bore.

Baš o tome smo i razgovarale.

Za dalje čitanje teksta posavjetujte se sa ličnim ljekarom ili farmaceutom…

I: Koristite jezik farmaceutskih proizvoda i reklama. Kako ta estetska i jezična strategija pomaže u kritici masovnog povjerenja u instant rješenja i plastične identitete?

A: Pa, upravo zato što postoji masovno povjerenje u instant rješenja nuđena od strane farmaceutskih kompanija, naglašavanje tog fenomena pomaže uopšte u preispitivanju takvog povjerenja i temelja na kojem je zasnovano.

I: Bavite se i vrijednostima koje se često smatraju ključnim za uspjeh u umjetničkoj karijeri. Koje su to vrijednosti koje, prema vašem mišljenju, rijetko nailaze na kritiku, i zašto mislite da je to tako?

A: Vrednosti koje su naglašene na početku razgovora, kao i ustaljeni sistemi funkcionisanja, trebalo bi da budu podložni kritici, kako bi se stvari pomjerale i napredovale. Isto mislim i za umjetničke radove koji podležu očekivanjima diktiranog diskursa.

I: Kako zamišljate alternativni način probijanja na umjetničkoj sceni koji nije baziran na instant rješenjima i masovnim standardima uspjeha?

A: Zamišljam ga upravo kroz kritiku postojećih istema i odstupanje od istih, u poslednje vreme kroz što više saradnje i zajedništva, i što manje individualizma i konformizma.

I: Koje “nuspojave” ili lične izazove ste sami iskusili tokom svog umjetničkog puta, a koji se možda odražavaju i u temama koje obrađujete u ovoj izložbi?

A: Nuspojave su obavezne, raznovrsne su i mnogobrojne, slične onima koje obećavam uz lijekove, a dolaze sigurno i bez njih – testirano i provereno iz ličnog iskustva i iskustva kolega.