Porodična fotografija

Izložba Porodična fotografija produkt je dijaloga i saradnje između Galerije Štab (Srbija) i Galerije Vagon (Bosna i Hercegovina). Prostori savremene umjetnosti koji afirmišu i prezentuju rad umjetnika mlađe generacije, svojim naporima pozicioniraju savremenu umjetnost kao prostor angažovanog afirmativnog razmišljanja o mapiranju umjetnosti danas. Porodična fotografija istražuje identitet vezan za geografsko područje, stvaralaštvo i društvene segmente koji utiču na rad. Individualnost. I sve ono što poznajemo kao naše. Intiman odnos između individualnog identiteta i kulturnih slojeva koji ga obliku. Porodična fotografija zvuči kao dokument trenutka ? Ona je slojevit dio kritičkog sagledavanja individualnih funkcija i sloboda u savremenom kontekstu. Kroz interdisciplinarne radove umjetnice i umjetnici Tajana Dedić Starović, Nikola Tomić, Irma Beširević, Denis Haračić, Ognjen Milošević i Isidora Branković ispituju različite segmente uticaja na kolektivnu i individualnu svijest. Sloboda zvuči kao romantička komedija u kojoj ja i nemam neku ulogu ? A savremeni svijet je hod po jetrenoj ovčijoj koži? Ponekad! U svijesti skoro uvijek. Performans „Say It Right“ istražuje moć riječi i ponavljanja kao alatke za unutrašnju transformaciju. Jer ponavljanje je majka znanja? Znam! I meni je to tata uvijek govorio. Mantra, kao moćna verbalna formula, ima sposobnost da prodre u najdublje slojeve svijesti, da usmjeri misli, emocije i unutrašnje stanja ka određenom cilju. Rad Tajane Dedić Starović prestavlja čin svjesnog usmjeravanja pažnje na unutrašnje procese, gdje ponavljanje postaje ritualni akt koji premošćuje jaz između nesvjesnog i svjesnog. U radu Herbarijum, umjetnik Nikola Tomić istražuje duboki i složeni odnos između čovjeka i prirode – žestoku nit koja nas povezuje s ekološkim sistemima na čije zdravlje i opstanak nemilosrdno utičemo. Tomić kroz motive herbarijuma, zbirke biljnih vrsta koje se sakupljaju, proučavaju i katalogizuju, stvara umjetnički zapis o vrstama drveća koje su na ivici opstanka ili su već izgubljene usljed ljudskog delovanja. Herbarijum postaje simbol ekološke žrtve. A čije smo mi žrtve? Biće isto, nemarnog odnosa prema prirodi u koju smo i mi uključeni kao neizostavna tačka života. Pa čekajte! Mi imamo još jedan identitet. Individualan. Stabilan. I stavaran. Mislim Da Me Baš Ne Vidiš Kako Sebe Vidim Kako Sebe Vidim x5! Irma Beširević se poigrava s površinskim prikazima i nasleđem digitalne estetike, dok istovremeno otvara pitanja o kontroli, posredovanju i manipulaciji koja oblikuje naš digitalni identitet.Instalacija evocira osećaj ironije i nelagodnosti, stavljajući u fokus nevidljive strukture moći koje utiču na naše ponašanje. Prikazujući digitalne sisteme kroz estetsku prizmu fluxusa i pronalaženja neočekivanih vizuelnih elemenata istražuje granice između stvarnog i konstruisanog, između “ja” koje konzumira sadržaj i “ja” koje je oblikovano tehnološkim intervencijama. Denis Haračić kroz svoj rad predstavlja duboko humanističku refleksiju o nesavršenosti kao suštinskoj ljudskoj osobini. Dok se suočavamo sa pritiscima savršenstva nametnutih kroz društvene mreže i digitalne medije, Haračić istražuje aspekterasčovječenja i pogrešnosti kroz prikaze portreta i figure, ističući ranjivost kao važan segment identiteta. U seriji Sleeper, umjetnik tematizuje bijeg od preopterećenosti savremenim društvom, gdje automatizacija, kapitalistička rutina i fokus na profit dovode do emotivne otupljenosti i gubitka autentične ličnost. Identitet zvuči kao teško breme koje moramo da nosimo. Uvijek negdje pored nas stoji skrivena renesansa. Kroz rad Ognjena Miloševića svjedoci smo pronalaska identiteta našim oslobađanjem od konteksta. Njegov meditativan pristup i uzvišen, božanski pogled na prirodu i podsvjetove koji su svuda. U nama.Traganje za vječitom ljepotom, povjetarcem duhovnosti i zagrljajima Sunca, ostaje duboko ukorijenjeno u umjetničku praksu Ognjena Miloševića. Isidora Branković kroz svoj rad Oči su odraz duše ironizuje pristup individualnosti i originalnosti specifičko u savremenom društvu. Identitet je zagušen neprestanom borbom ekstremnog konzumerizma, masovnih medija i kulturnih trendova koji uzdižu masu. Uticaji masovnog, lokalnog, političkog, ekonomskog i društvenog stvara sastavni dio onoga što možemo nazvati Ja. Moraš da se skineš kako bih ti vidjela zjenice! Izložba Porodična fotografija ulazi i preispituje sferu postojanja unutrašnjeg i vanjskog konflikta u kontroli svega onoga što jesmo i želimo biti. Uticaji kolektivne svijesti, koja kao svaka majka jede svoju djecu! Kroz prizmu matične porodice, koja u nama ostavlja neizbrisive fragmente teškog identiteta, koji nikada nismo željeli preuzeti. Ko sam? Djeluje kao pitanje za dva! Ko sam u petama i stopalima ? Ko sam želudcem i crijevima? Ko sam mirisom pljuvačkom ? Ko sam mama, tata i svi vi koji ste se uspinjali da ja ne rastem.