<\/a>\u00a0 U izlo\u017ebi Trilogija tuge<\/i> ova slojevita ideja doma mapira se kroz li\u010dnu, ali duboko \nstrukturiranu genealogiju, fokusiranu isklju\u010divo na \u017eensku liniju porodice. Bajka koju baka govori pred san prenosi formu transgeneracijskog znanja. Bajka u ovom slu\u010daju ne oblikuje pri\u010du, ve\u0107 model prenosa: kroz glas, ritam, ritual i atmosferu. Trilogija tuge <\/i>oslanja se na matricu znanja koje se\u00a0 prenosi ponavljanjem, svakodnevnim radom, brigom i afektivnim oblicima prisustva. Umjetnica koristi sopstvenu kosu kao materijal. Biolo\u0161ki trag koji istovremeno pripada tijelu, ali mo\u017ee pre\u017eivjeti izvan njega. Kosa postaje nosilac vremena i rada. U njoj su istovremeno sa\u010duvane i \u0107elijske informacije i emocionalne sedimentacije. Vezenje kosom funkcioni\u0161e kao epistemolo\u0161ka gesta. Rije\u010d je o na\u010dinu bilje\u017eenja koji je uporno prisutan. Taj trag nastaje sporo, ritmi\u010dno, kroz ponavljanje koje podsje\u0107a na tihe forme \u017eenskog rada u doma\u0107instvu \u2014 \u0161ivanje, \u010duvanje, pripremanje, pre\u017eivljavanje. Ovaj gest aktivira oblik sje\u0107anja koji nije individualan, ali nije ni institucionalno zabilje\u017een. To je sje\u0107anje koje pripada linijama \u017eenske genealogije. Nesigurno, krhko i postojano. U ovom kontekstu biolo\u0161ki materijal postaje supstanca. Kroz tri prostorne cjeline izlo\u017ebe formira se osje\u0107aj kru\u017eenja. Ne napredovanja. To je klju\u010dno za razumijevanje koncepta vremena i doma: linearna naslje\u0111a se zamjenjuje repetitivnom praksom. Dom se u ovom slu\u010daju odr\u017eava. Trilogija tuge mapira dom kroz fizi\u010dku i emocionalnu infrastrukturu. Tu dolazimo do drugog klju\u010da izlo\u017ebe: biolo\u0161ki elementi nisu samo materijali, ve\u0107 svjedoci. Kosa, tijelo, glas, prostor \u2014 svi funkcioniraju kao mediji u registraciji iskustava koja se naj\u010de\u0161\u0107e ne smatraju znanjem. U ovom radu, oni to postaju. Kada dom vi\u0161e nije mogu\u0107e identifikovati\u00a0 jednom lokacijom, on se vra\u0107a kao fragment. Vladimirka Velaga formira strukturu osje\u0107anja kroz koju se tuga, pa\u017enja i pripadanje organizuju. Ovdje se govori o osje\u0107anjima \nkoji su vezani kroz odnose. Ne doga\u0111aje.<\/p>\n \u0160ta to stoji iza doma ? Trilogija tuge<\/i> se bavi infrastrukturom svakodnevice. Fokusira nepla\u0107eni, nevidljivi i rodno kodirani rad koji stoji u temelju odr\u017eavanja \u017eivota. Rad koji nije arhiviran, institucionalizovan niti \nvalorizovan, ali \u010dini materijalnu osnovu dru\u0161tvenih odnosa. Kosa, tekstil, prostor i ponavljanje funkcioni\u0161u kao operativni elementi kroz koje se bilje\u017ei kontinuirani napor odr\u017eavanja. Umjetni\u010dki rad ovdje ne posreduje zna\u010denje, ve\u0107 modelira proizvodne odnose.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dom nikada nije neutralan prostor. On je proizvod odnosa mo\u0107i, kulturnih normi i generacijskih transmisija. Posebno u \u017eenskom iskustvu, dom je mjesto gdje se spajaju reproduktivni rad, emocionalna ekonomija, ti\u0161ina i pripadanje. \u00a0 U izlo\u017ebi Trilogija tuge ova slojevita ideja doma mapira se kroz li\u010dnu, ali duboko strukturiranu genealogiju, fokusiranu isklju\u010divo na \u017eensku liniju porodice. […]<\/p>","protected":false},"author":14,"featured_media":13437,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[218],"tags":[],"class_list":["post-13436","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-stanice"],"acf":[],"yoast_head":"\n
Trilogija tuge: tijelo, glas, prostor - Vagon Gallery<\/title>\n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n\t \n\t \n\t \n \n \n \n\t \n\t \n\t \n