{"id":13020,"date":"2025-02-28T13:03:50","date_gmt":"2025-02-28T13:03:50","guid":{"rendered":"https:\/\/vagon.gallery\/?post_type=izlozbe&p=13020"},"modified":"2025-02-28T13:31:55","modified_gmt":"2025-02-28T13:31:55","slug":"sik-i-subverzija-2","status":"publish","type":"izlozbe","link":"https:\/\/vagon.gallery\/en\/izlozbe\/sik-i-subverzija-2\/","title":{"rendered":"Chic and Subversion"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u0160ik i Subverzija! Glasno, razigrano i otporno. Duboko. Krako. Rolovka! Izlo\u017eba \u0160ik i Suberzija okuplja umjetnice mla\u0111e generacije \u2013 Tajanu Dedi\u0107 Starovi\u0107, Vladimirku Velagu i Isidoru Brankovi\u0107, koje kroz svoju umjetni\u010dku praksu istra\u017euju segmente savremenog dru\u0161tva, identitet i rodna prava. Umjetnost kao glas koji prolazi kroz sve pore postojanja posmatra\u010da, afirmi\u0161u\u0107i kriti\u010dko razmi\u0161ljanje o dru\u0161tvu i slobodi. Glasna, bu\u010dna. Tiha. Stati\u010dna. Brza. Stijena! Ponekad pomislimo da sloboda postoji. U na\u0161im ku\u0107ama, dvori\u0161tima, \u0161kolama. Snovima! Na\u0161a sloboda postoji u na\u0161im neiscrtpnim izvorima imaginacije. Vje\u017ebe disanja. Di\u0161i duboko. Udahni. Izdahni. Nemoj da pani\u010di\u0161. Tako je ne\u0107e\u0161 nikada na\u0107i. Patrijarhalno dru\u0161tvo u kome su ve\u0107inski mu\u0161karci na pozicijama mo\u0107i diktiraju tokove kolektivnog i individualnog identeta. I standarde ljepote! Tajana Dedi\u0107 Starovi\u0107 kroz seriju video performansa Mamasita istra\u017euje granice ljepote i bola. Otvaraju\u0107i pitanja o tradiciji, kulturnom naslje\u0111u i aktuelnim trendovima ciklusa uljep\u0161avanja koje postaje cjelo\u017eivotni ritual. Umjesto isticanja individualnosti, \u0161minka postaje maska koja suzbija jedinstvenost i stvara uniforme. U seriji crte\u017ea Da ne \u010duje zlo iscrtanih proizvodima za \u0161minkanje, Vladimirka Velaga ispituje trendove i uticaje na estetski identitet \u017eene. Format rada, nalik filmskoj traci, aludira na prolaznost, suptilno kritikuju\u0107i dru\u0161tvene norme i o\u010dekivanja vezana za \u017eensku estetiku i identitet. Prate\u0107i naslje\u0111e kroz \u017eensku liniju porodice, Velaga dekonstrui\u0161e dru\u0161tvene norme, rituale i stereotipe, otvaraju\u0107i prostor za refleksiju o uticaju kulture, naslje\u0111a i svakodnevnih rutina na identitet \u017eene. Slojevit segment \u017eenskih emocija i percepcije o ljubavi, strasti i odnosima kroz dru\u0161tvene norme i zadane obrasce osje\u0107anja i pona\u0161anja, Velaga prikazuje kroz rad Trubo Art. Autorka provokativno postavlja pitanja o ulozi i cijeni \u017eenskih emocija u dru\u0161tvenom narativu \u2013 kako su one oblikovane, potisnute, i kako se kroz turbo-folk i dalje projektuju kroz percepciju patrijarhalne kulture. Simboli\u010dkim vezom prikazuje trajnu ranjivost i snagu \u017eene u zajednici koja oscilira izme\u0111u emotivnog izra\u017eavanja i dru\u0161tvene represije. Ovi stihovi, li\u010dni i kolektivni, istovremeno postaju svjedo\u010danstvo
istorijskih rana i upozorenje o cikli\u010dnim obrascima koji se ne mijenjaju. Svjedo\u010danstvo \u017eenskih emocija, nametnutih od strane svijeta u kome vlada mu\u0161ki princip, nje\u017eno opisuju stihovi Desanke Maksimovi\u0107. Ne, nemoj mi pri\u0107i! Ho\u0107u iz daleka da volim i \u017eelim oka tvoja dva. Jer sre\u0107a je lijepa samo dok se \u0107eka, dok od sebe samo nagovje\u0161taj da. Kroz rad Minotaur, Isidora Brankovi\u0107 opisuje slo\u017eenost odnosa u na\u0161oj imaginaciji i realnosti. Svjedo\u010danstvo o \u010dovjeku biku. \u017deni u slobodi svojih nje\u017enih i dubokih emocija vid zatvaraju te\u0161ki okovi dru\u0161tvenih pravila, koji kao svileni \u0161alovi padaju po na\u0161im licima. Sirova snaga spermatozoida koja uvijek nekako padne sa strane. U radu Miraz, inspirisanom traumati\u010dnim iskustvima svoje porodice tokom rata u Bosni devedesetih, Vladimirka Velaga koristi dve vezene plahte koje je njena majka kao djevojka izradila a kasnije sa\u010duvala u izbjegli\u0161tvu i dodaje jorgan i jastuk na kojima interveni\u0161e. Umjetnica na jorganu i jastuku izvezuje rutu njihovog izbjegli\u010dkog puta, pretvaraju\u0107i je u mapu li\u010dnog i kolektivnog pam\u0107enja. Ovaj rad simbolizuje izgubljeni dom i nesigurnu budu\u0107nost, dok ujedno slavi snagu \u017eenskog naslje\u0111a, nje\u017enosti i borbe za opstanak. Postelja vi\u0161e nije mjesto odmora, ve\u0107 svjedo\u010danstvo pro\u0161lih trauma, koje vi\u0161e ne pripada ni jednom domu. \u0106ute\u0107i \u0107emo oti\u0107i! Gluho glamo\u010dko kolo moje majke, bake i njihove majke igrale su sigurno svakog petka na tihoj livadskoj \u017eurci kako bi pokazale snagu i izdr\u017eljivost da biraju mu\u017ea. A onda nema ne\u0107u! Koja posljednja ostane. Moja zemlja puna je blata. Puna tro\u0161ne zemlje. Sada gluho glamo\u010dko igraju i \u017eene i mu\u0161karci. U te\u0161kim cipelama. Lijepim haljinama i bi\u017euterijom. Dok god pokazujemo snagu te\u0161kom igrom u blatu, \u0107ute\u0107i \u0107emo oti\u0107i! Meni moj tata ne da u blato.<\/p>

Isidora Brankovi\u0107 o izlo\u017ebi Chic and Subversion<\/em><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

6. decembar 2024.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t