{"id":12461,"date":"2024-10-22T12:24:39","date_gmt":"2024-10-22T12:24:39","guid":{"rendered":"https:\/\/vagon.gallery\/?post_type=izlozbe&p=12461"},"modified":"2024-10-22T14:11:57","modified_gmt":"2024-10-22T14:11:57","slug":"seks-i-politika","status":"publish","type":"izlozbe","link":"https:\/\/vagon.gallery\/en\/izlozbe\/seks-i-politika\/","title":{"rendered":"Sex and Politics"},"content":{"rendered":"
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t

\u00a0<\/p>

\u2018\u2019Seks i politika\u2019\u2019 tema je ovogodi\u0161njeg BL Art Festivala, koji se ve\u0107 tradicionalno odr\u017eava u Dru\u0161tveno kulturnom centru \u2018\u2019Incel\u2019\u2019, pozicioniranom u krugu istoimene biv\u0161e fabrike – tu\u017enog spomenika socrealizma. Analiziraju\u0107i manifeste savremenog dru\u0161tva, dekonstrukcijom i razjedinjavanjem osnovnih uticaja na li\u010dni identitet na koje individualna jedinka ne vr\u0161i uticaj. Svakodnevica ostaje te\u0161ka proizilaze\u0107i iz ve\u0107 utvr\u0111enih dru\u0161tvenih pravila, otvaraju\u0107i prostor za intenzivnu kriti\u010dku disertaciju. Kroz razli\u010dite forme izraza umjetni\u010dki radovi koji objedinjuju ovogodi\u0161nji BL Art Festival, provociraju publiku i pozivaju je da kriti\u010dki razmisli o ustaljenim uvjerenjima i pravilima koji kreiraju dinamiku i svijest savremenog dru\u0161tva. Fokusiraju\u0107i se na pitanje roda, seksualnosti i identiteta umjetnici osvjetljavaju kako dru\u0161tveni konstrukt i politi\u010dke strukture oblikuju individualna iskustva. Umjetni\u010dki radovi kojima publika ima priliku da prisustvuje propituju ustaljene dru\u0161tvene norme i konvencije, bilo kroz ironi\u010dan pristup, participaciju publike ili direktno suo\u010davanje sa tabuiranim temama. Kroz ovaj pristup umjetnici izazivaju status quo. A seks i politika nikada nije bila vrelija. Mu\u0161karci imaju primarnu kontrolu nad dru\u0161tvenim, politi\u010dkim, ekonomskim i kulturnim institucijama. Dominacija je izra\u017eena kroz razli\u010dite dru\u0161tvene prakse i obi\u010daje te je prate i perpertuiraju odgovaraju\u0107e dru\u0161tvene ideologije. Patrijarhat ostaje \u010dast i tradicija, a svako odstupanje predstavlja degradaciju svih onih plemenitih segmenata u \u010dovjeku. I oko njega. Istra\u017eivanje rodnog identiteta i diskriminacije u razli\u010ditim kulturnim politikama jasno vidimo u radu \u2018\u2019U velu govora gor\u010dine\u2019\u2019 umjetnice Ivane Ranisavljevi\u0107. Povezuju\u0107i pro\u0161lost i sada\u0161njost ukazuje na kontinuitet problema i generacijske traume kojom su \u017eene izlo\u017eene u razli\u010ditim dru\u0161tvima i istorijskim periodima. Ivana Ranisavljevi\u0107 uklju\u010duje publiku u akciju tradicionalnog vezenja re\u010denica koje opisuju li\u010dna ili tu\u0111a iskustva naru\u0161avanja \u017eenskih prava i sloboda. Ove re\u010denice, izvezene na bijelom platnu, simbolizuju transformaciju individualnih bolnih iskustava u kolektivni kulturni iskaz i impuls za promijenu. Rodna diskriminacija i kreiranje li\u010dnog identiteta progovara i umjetnica Dunja \u010corlomanovi\u0107 u svojoj instalaciji \u2018\u2019Pristojne cure ne voze kamione\u2019\u2019. Ona postavlja pitanje polne diskriminacije, individualiteta i prava na autenti\u010dnu odluku. Pristojne cure ne govore o svojim problemima ? Rad koristi oblike i boje znakova koji se po pravilu saobra\u0107aja i\u0161\u010ditavaju kao obavje\u0161tenja, upozorenja i izri\u010dite naredbe, \u010dime se podsje\u0107a na problem obaveza, normi i ustaljenog pogleda na svijet u kome djevoj\u010dica ili \u017eena treba da se pona\u0161a na osnovu generacijama propisanog obrasca. Patrijarhalno dru\u0161tvo predstavlja ograni\u010davaju\u0107i subjekt ne samo prema djevoj\u010dica i \u017eenama, nego cjelokupnoj dru\u0161tvenoj dinamici. Dru\u0161tvena pravila pod velom moralnih na\u010dela postavljena su na pijadestalan polo\u017eaj u odnosu na individualne emocije i svijest. Generacijski stid postaje oblik afirmacije koji je propagiram u svemu \u0161to mo\u017eemo da vidimo, osjetimo i \u010dujemo. Stidimo se roditelja, u\u010diteljice, one drugarice \u0161to stoji pored nas. Stidimo se ljubavnice. Volimo ljubavnika. Svejedno \u2018\u2019\u0160ta god da se napravi bi\u0107e kurac\u2019\u2019! Jana Jova\u0161evi\u0107 kroz ironiju pristupa tabuiziranim odnosima seksualnosti i stida, izla\u017eu\u0107i publiku kao kreatora umjetni\u010dkog djela. Falusni oblici nikada nam nisu bili bli\u017ei ? Jana Jova\u0161evi\u0107 poigrava se sa granicama individualnog stida i kako nametnute dru\u0161tvene norme kreiraju na\u0161u seksualnost. Vr\u0161e\u0107i mentalni transfer, rad tako postaje svojevrsna psiholo\u0161ka igra, odnosno sredstvo ispitivanja i prevazila\u017eenja razli\u010ditih personalnih \u2013 emotivnih, erotskih ili artisti\u010dkih -inhibicija. Upliv li\u010dnog i kolektivnog nesvjesnog, umjetnost \u010dini mjestom osloba\u0111anja. Uticaje na razvoj kolektivnog stida u individualnom identitetu istra\u017euje Udru\u017eenje mladih i napaljenih u \u010dijem sastavu su Teodora Arsi\u0107 i Vanja Ivanovi\u0107. Postajemo svjedoci ritualnog kupanja koje nas uvodi u prostor duhovnog, mirnog i sitog. Molim za manje ga\u0111enja kod gra\u0111ana. Skinite se do kraja, stid je luksuzan, svako treba da se kupa jer voda nije skupa. Le\u0111a treba dobro prati. \u010cisto\u0107a je borba, trljanje je obaveza. Tijelo burgiju tra\u017ei jer nije obi\u010dna kru\u0161ka, najbolje se okupa\u0161 da te pere ruka sna\u017ena mu\u0161ka. U javnim kupatilima nema blama. Svla\u010de se haljine i ve\u0161 u cilju njege tijela, pere se ko\u017ea i svi organi reda. Tijelo se ne odvaja od oka, gledaj i iznutra i spolja, rana je duboka. Sila, lomi, cijepa prska, tijesno mi je korito bi\u0107u drska. “Patos” istra\u017euje prostor unutar neudobnosti i izlo\u017eenosti, privatnog rituala i javnog performansa, li\u010dnog stida i politi\u010dkog akta, stavljaju\u0107i ih u me\u0111usobnu interakciju. Stid proizilazi iz provokacije mo\u0107i koji unosi kolektivni osje\u0107aj strahopo\u0161tovanja. Jo\u0161 uvijek ne znamo koga se to pla\u0161imo! Sebe? Ne, ne sebe. Televizora! I pornografije! \u2018\u2019Slavic Submission\u2019\u2019 kroz pornografski identitet publiku stavlja u ulogu aktivnog izvr\u0161itelja performansa propituju\u0107i kolektivno stanje svijesti i ono sirovo u svakom individualnom identitetu. Testiranje granica izdr\u017eiljivosti ostaje cjelo\u017eivotno pitanje, kreiraju\u0107i uticaj dru\u0161tvenog, politi\u010dkog i li\u010dnog akta prema razli\u010ditim psiholo\u0161kim i fizi\u010dkim manifestima.Mo\u0107, kontrola i granice izdr\u017eljivosti ? Luka Joksimovi\u0107 kreira mjesto introspekcije i refleksije, gdje se granice izme\u0111u umjetnosti i stvarnog \u017eivota zamagljuju, otvaraju\u0107i prostor za dublje razumijevanje ljudske prirode i dru\u0161tvenih dinamika. A institucije ? A tek institucije! Status umjetnika vi\u0161edecenijsko je pitanje. Imaginarno pitanje koje su osmislili sami umjetnici. Niko im nije ni\u0161ta ni ponudio, a oni stalno ne\u0161to tra\u017ee! Postoji li umjetnost uop\u0161te? Ma znam! Umjetnost je sve ono \u0161to se de\u0161ava na kastelu. Toliko je dobro da su se svi kulturni radnici okupili da to plate. Pa neka se ljudi vesele! Samo hljeba i ljubavi, mili moji. The Radical Boyz ( Danilo Bursa\u0107, Mateja Markovi\u0107, Aleksa Spasi\u0107 ) kriti\u010dki analiziraju institucionalnu i birokratsku ulogu i njen uticaj na individualni identitet. Kroz participativni performans \u2018\u2019Dokumenta\u2019\u2019 oni intenzivno uklju\u010duju publiku koja postaje nosilac umjetni\u010dkog djelovanja samim ulaskom u prostor. The Radical Boyz postavlja pitanja o samoj su\u0161tini umjetnosti i kriterijumima koji odre\u0111uju ulogu umjetnika ili jo\u0161 malo bli\u017ee – Ko je zapravo umjetnik ? Istovremeno izla\u017eu\u0107i institucije koje (ne)legalizuju umjetni\u010dki status. \u2018\u2019Dokumenta\u2019\u2019 izazivaju pitanje autoriteta, legitimacije i vrednovanja umjetni\u010dkog djelovanja. A kako smo dru\u0161tveno zatrovani piralenom ? Prostor fabrike Incel nosi sa sobom te\u0161ku istoriju industrijske eksploatacije i ekolo\u0161kog zaga\u0111enja. Presadjivanjem biljaka, Nikola Tomi\u0107 stvara novi kontekst za se\u0107anje na taj prostor, preobra\u017eavaju\u0107i ga iz simbola degradacije u simbol obnove. Ova akcija tako\u0111e mo\u017ee biti vi\u0111ena kao kritika pro\u0161lih i sada\u0161njih dru\u0161tveno-ekonomskih sistema koji su doveli do zaga\u0111enja i propadanja takvih prostora. Radovi objedinjeni na BL Art Festivalu dobijaju kontekst u novom prostoru sa potpunim odsustvom \u017eivota. Fokusirani na \u010distu auru predmeta i \u0161ta ostaje onda kada sve prestane da di\u0161e. Dekonstrukcija performansa donosi novu notu \u010ditanja likovnih radova, ulaze\u0107i u prostor dinami\u010dne i tajnovite atmosfere. Dru\u0161tvo je dinami\u010dna kategorija i uvijek je pronalazi na\u010din da se revitalizuje i opstaje. Ali \u0161ta se doga\u0111a kada je dru\u0161tvo zatrovano piralenom ? A politiku itekako osjetimo ? A seks ? Seksa nam uvijek fali.<\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t

\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t