Izložbe Archive - Vagon Gallery

Topografija dijaloga

Isidora Branković — Wed, 21 May 2025 14:27:18 +0000

Izložba realizovana u Galeriji Vagon predstavlja vizuelni presjek dosadašnje saradnje između Nihon University College of Art iz Tokija i Galerije Vagon iz Banje Luke. Kroz predstavljanje radova umjetnika iz Japana i Bosne i Hercegovine, publika je imala priliku da doživi rezultate jednog dugotrajnog i pažljivo građenog međunarodnog dijaloga.

Ova izložba ne prikazuje samo umjetničke radove – ona funkcioniše kao eksperimentalni prostor koji istražuje odnose, sličnosti i razlike između različitih kulturnih konteksta. Kroz inovativne pristupe prezentaciji i konceptualno promišljanje formata izložbe, ostvarena je dinamična i otvorena platforma za komunikaciju između umjetnika i publike.

Predstavljeni radovi odražavaju lične poetike, ali i zajedničke teme koje su se razvijale tokom višegodišnje saradnje. Eksperimentalna narav postavke omogućila je slobodu izraza i igru sa prostorom, medijima i značenjima, čime je dodatno naglašena autentičnost svakog pojedinačnog doprinosa.

Zahvaljujući inicijativi profesora Tets Ohnarija i Ryute Ilde, saradnja nije ostala samo na razmjeni radova, već se razvila u dublji proces zajedničkog stvaranja, razmjene znanja i međusobnog poštovanja.

Izložba svjedoči o tome kako umjetnost prevazilazi granice i kako eksperimentalni pristupi mogu otvoriti nove puteve razumijevanja i povezivanja.

The post Topografija dijaloga appeared first on Vagon Gallery.

Zvono: Dijalog, razmjena i susreti

Isidora Branković — Wed, 21 May 2025 12:39:19 +0000

Bili smo dio dinamične razmjene ideja i perspektiva u okviru događaja Zvono: dijalog, razmjena i susreti, koji je okupio umjetnike, kustose i studente u promišljanju savremene umjetnosti.

Kroz prezentaciju umjetničkih praksi i razgovore sa finalistkinjama i finalistima nagrade Zvono i analizu kustoskih koncepata, otvorili smo prostor za dublje razumijevanje procesa stvaranja, selekcije i kontekstualizacije umjetnosti danas.

Sa nama su bili: Vladimirka Velaga, Katarina Borojević, Tajana Dedić Starović, Kemil Bekteši, Vildana Hermann, Milena Jandrić i Adna Muslija

The post Zvono: Dijalog, razmjena i susreti appeared first on Vagon Gallery.

Confessional 2.0.

Isidora Branković — Wed, 21 May 2025 11:52:50 +0000

Confessional je diskurzivno-vizuelna platforma Alekse Jovanovića i Jelene Vojvodić koja istražuje odnose između umjetnosti, institucija i digitalne samorefleksije. Prva iteracija, Confessional 1.0, realizovana je u prostoru Flu_openLAB 2022. godine, kao prostor između lične ispovijesti i javne izloženosti, ukazujući na tenzije autentičnosti i reprezentacije u savremenom umjetničkom kontekstu.

Confessional 2.0 donosi novu fazu nelagode – hermetičnu ispovjedaonicu u kojoj kamera aktivno oblikuje percepciju. Umjetnik postaje i subjekat i objekat vlastite nesigurnosti, a čin govora dobija težinu posljedica. Projekat se ne prilagođava, već radikalizuje razlike između umjetničkog izraza i njegovog društvenog tumačenja, postavljajući ključno pitanje: da li svjedočimo trenutku istine ili učestvujemo u stalnom performativnom zataškavanju?

6. mart 2025.

The post Confessional 2.0. appeared first on Vagon Gallery.

Da li vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni ?

Isidora Branković — Wed, 21 May 2025 11:00:13 +0000

Opening Setup

UPUTSTVO: INFORMACIJE ZA KORISNIKE

Tijana Petrović

Da li Vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni?

Izložba Ane Stojković

Sadržaj ovog letka:

Naziv

Koncept i Pozadina

Šta su ovi lekovi i za šta se koriste?

Humor i Reparacija

Širi kontekst

Sadržaj izložbe i druge informacije

Reference

1. Naziv
Da li Vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni?

2. Koncept i pozadina
Kako se probiti na umetničkoj sceni?
Kako zamisliti alternativni način?
Zašto se treba probiti?
Koje „nuspojave“ prate uspešno probijanje?

Ovo su neka od pitanja kojima se Ana Stojković (in)direktno bavi kroz izložbu „Da li Vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni?“. Počevši od opsesivnog istraživanja sveprisutnog masovnog pozivanja na instant rešenja koja se nude kroz upotrebu raznih lekova i plastičnih identiteta koji nam otvaraju, Ana nastavlja ovu praksu u novi pristup i istraživanje. Povezuje temu sa krizom banalog (pitak, brutalno iskren) pitanja: „Da li Vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni?“, Ana koristi jezik farmaceutskih proizvoda i reklama, obećavajući rešenje, pre nego što je ono uvidljivo. Kroz praksu spekulacije ona nudi humorističku strategiju i umetničku opoziciju instant rešenje. Ovim nudi prostor kritike vrednosti koje su poželjne i prisutne u umetničkoj karijeri, a koje retko nalaze svoju kritiku u javnosti.

Opsesivno istraživanje medicinskih lekova i njihove opšte prisutne uloge u savremenom društvu, kao i u ličnom iskustvu, je tematika koja se proteže već godinama u praksi Ane Stojković.

Refleksija hemijskog sveta i medikamenata kao novog sakramenta se provibito reflektovalo kroz primene pejzaža. Ako se pejzaž razume kao kadar sopstvenog sveta, Ana prikazuje taj svet kao prostranstva dnevnog horora koji se prostire kao permanentnost, ostavljajući posmatrača nemoćnim i efemernim. Već se u ovoj praksi pojavljuje prisustvo satire i grotesknog izraza uzvišenom stanju duha (kako se pojavljuje kroz istoriju umetnosti), već na shvatanju vrednosti koje postaju veće od nas. Efekat ovakvih crteža je istonirane osetljivosti da li unutrašnji red može izvesne reparacije nije u našim rukama.

Lekovi su, pre svega, aparati farmaceutskog režima, bliži konceptu dispozitiva (Fuko) nego koncepte šeme moćnih ekonomskih interesa, kao se opšte kritikuje. Lekovi služe kao ključno mesto transformacije perspektive koja karakteriše medikalizaciju, pomerajući pogled na zdravlje, prirodu i identitet sa kategoričkog na dimenzijalni okvir (Collin, 2016). Ovo znači da je fokus pomeren sa lociranja prisutnosti abnormalnih događaja na postavljanje takvih događaja na beskrajni kontinuum. S obzirom na konkretnost lekova koji nisu nužno prisutni u identitetu na plastičnost identiteta koji ga autorizuje, lekovi ubacuju diskurs u produkciji savremenog društva iskustava, delako izvan medicinske sfere.

3. Šta su lekovi i za šta se koriste?
Serija lekova fiktivne farmaceutske kompanije Had a Sister u svom dosadašnjem katalogu ima devet glavne kategorije medikamenata:

Lekovi za lakše podnošenje umetničke scene;

Lekovi za uspešno probijanje na umetničkoj sceni;

Ovi lekovi se dalje mogu klasifikovati na sledeći način:

Lekovi za lakše podnošenje umetničke scene;

Lekovi za opstanak na umetničkoj sceni;

Lekovi koji sprečavaju pojavu negativnih nuspojava pri prisustvu na umetničkoj sceni;

Lekovi za teorijsko, filozofsko i diskurzivno razumevanje potrebne za pristup aktuelnoj umetničkoj sceni.

4. Humor i Reparacija
Kako reći ono što svi znaju, ali niko neće da kaže?

Jedan način kritikovanja aktuelne situacije jeste oslanjanje na humor i grotesku, posebno ukoliko su teme lične i kompleksne. Humor je, osim što je najčešće pristupačan i delotvoran oblik kritike, strategija prepoznavanja i uspostavljanja kontakta sa publikom.

U ovom slučaju, publika je grupa umetnika i umetničkih profesionalaca, umetničkih studenata, i drugih koji se susreću sa sličnim izazovima, pitanjima i kontradiktornostima u sopstvenom umetničkom radu. Humor nudi prostor da se osetljive i ponekad bolne teme učine prihvatljivijim za razmatran

Unutar ovog šireg konteksta, trajektorija prakse Ane Stojković dodaje još jedan pogled na problematizovanje i ironizaciju uloge koju farmaceutska industrija ima, ili koja se može zamisliti da postoji.

6. Sadržaj izložbe i druge informacije
Preko 40 lekova

Video – reklama koja promoviše ove fiktivne komercijalne proizvode

Performans Ane Stojković

7. Reference
“The Confession of the Flesh” (1977) interview. In Power/Knowledge Selected Interviews and Other Writings (ed. Colin Gordon), 1980: pp. 194–228.

Collin J. On social plasticity: the transformative power of pharmaceuticals on health, nature and identity. Social Health Illn. 2016 Jan;38(1):73-89. doi: 10.1111/1467-9566.12342. Epub 2015 Sep

Althusser L. Idéologie et appareils idéologique d'État (notes pour une recherche). La Pensée. 1979 : 69.

Kant, I. The Critique of Judgement. Macmillan, 1892.

Wyse, D. Jesus Had a Sister Productions. 1996. Web: https://danawyse.com/jesushadasisterproductions/ accessed: 27.11.2023. at 20:05

Hirst, D. The Complete Medicine Cabinets, exh. cat., New York, L&M Arts, 2010 (illustrated in colour, p. 178).

8. Kolaboratori na projektu
Ovaj projekat je ostvaren uz pomoć više ljudi.

Ivan Mihailović – naracija video reklame

Ivanja Todorović – glavni protagonista video reklame

Jovana Trifljeuskо – kustoskinja u video reklami

Aleksandar Jovanović – kamera

Luka Zlatanov – asistent kamere

Dimitrije Popović – produkcija i video montaža

The post Da li vam je muka od probijanja na umetničkoj sceni ? appeared first on Vagon Gallery.

To si ti. Šta vidiš ?

Isidora Branković — Mon, 10 Mar 2025 14:45:52 +0000

Every reflection is already an interpretation, filtered through ideological matrices, cultural codes and personal delusions. What do we really see? The visual-sound performance That's you. What do you see? deconstructs the act of perception, directing it beyond the visual domain and shifting the focus to listening – not only as a physical act, but as an epistemological, political and existential strategy. Seeing is often passive, saturated with pre-given meanings, but listening is always radical: it requires presence, encounter, responsibility. That's you. What do you see? makes an experiment in the endurance of one's own authenticity in the face of the reflections of the audience system. The voice becomes an instrument of resistance, the text pulsates between manifestos, while thought fragments and recombines in the spaces between sound and symbol. Through rhythmic tension and conceptual decomposition of social norms, That's you. What do you see? considers issues of control, internalized hierarchies and collective consent
na narative moći. Ko nam govori šta vidimo? Ko nam je odredio ko smo? I, još važnije, ko je propisao granice onoga što možemo biti? U vremenu kada je slika oružje manipulacije, a identitet tržišna valuta, To si ti. Šta vidiš? poziva na radikalnu introspekciju. Ne onu koja se zadovoljava površinom, već onu koja insistira na sirovoj istini.

Isidora Branković o Vizuelno-zvučnoj izvedbi To si ti. Šta vidiš?

Tijana Ševo rođena je u Banjoj Luci, odrasta i školuje se u Prijedoru. Na muzičkoj sceni aktivno djeluje od 2000. godine kao članica kolektiva BETON, organizujući događaje u Prijedoru posvećene elektronskoj muzici sarađujući sa DJ umjetnicima iz regiona. Strast prema gramofonskim pločama oblikuje njen muzički identitet. Godine 2017. pokreće ILLUMINATIONS – serijal događaja u DKC Incel, gdje spaja DJ-ing, vizuelnu umjetnost i aktivizam. Uključuje lokalne umjetnike i kroz angažman u zajednici doprinosi razvoju alternativne kulture u Banjoj Luci. Od 2020. organizuje Graffiti Jam u saradnji sa UG UNSA GETO i Helsinškim parlamentom građana, okupljajući umjetnike iz cijele Bosne i Hercegovine. Paralelno, vodi DJ radionice u Omladinskom centru Zdravo da ste, edukujući mlade o gramofonskim pločama i kreiranju atmosfere kroz muziku. Ulazi u produkciju i videografiju, te sa Daliborom Danilovićem pokreće ESCAPE podcast, snimajući 9 epizoda s lokalnim DJ-evima i likovnim umjetnicima. Organizuje Trgovinil – berze gramofonskih ploča, dodatno jačajući muzičku zajednicu. Uz muzički i organizatorski rad, posvećuje se pisanju psihologiju, identitet i savremene fenomene. Vizuelno-zvučna izvedba To si ti. Šta vidiš? Ulazi u šire polje interdisciplinarnog pristupa i umjetničkoj diverziji.

12. februar 2024.

The post To si ti. Šta vidiš ? appeared first on Vagon Gallery.

Šik i Subverzija

Isidora Branković — Fri, 28 Feb 2025 13:03:50 +0000

Šik i Subverzija! Glasno, razigrano i otporno. Duboko. Krako. Rolovka! Izložba Šik i Suberzija okuplja umjetnice mlađe generacije – Tajanu Dedić Starović, Vladimirku Velagu i Isidoru Branković, koje kroz svoju umjetničku praksu istražuju segmente savremenog društva, identitet i rodna prava. Umjetnost kao glas koji prolazi kroz sve pore postojanja posmatrača, afirmišući kritičko razmišljanje o društvu i slobodi. Glasna, bučna. Tiha. Statična. Brza. Stijena! Ponekad pomislimo da sloboda postoji. U našim kućama, dvorištima, školama. Snovima! Naša sloboda postoji u našim neiscrtpnim izvorima imaginacije. Vježbe disanja. Diši duboko. Udahni. Izdahni. Nemoj da paničiš. Tako je nećeš nikada naći. Patrijarhalno društvo u kome su većinski muškarci na pozicijama moći diktiraju tokove kolektivnog i individualnog identeta. I standarde ljepote! Tajana Dedić Starović kroz seriju video performansa Mamasita istražuje granice ljepote i bola. Otvarajući pitanja o tradiciji, kulturnom nasljeđu i aktuelnim trendovima ciklusa uljepšavanja koje postaje cjeloživotni ritual. Umjesto isticanja individualnosti, šminka postaje maska koja suzbija jedinstvenost i stvara uniforme. U seriji crteža Da ne čuje zlo iscrtanih proizvodima za šminkanje, Vladimirka Velaga ispituje trendove i uticaje na estetski identitet žene. Format rada, nalik filmskoj traci, aludira na prolaznost, suptilno kritikujući društvene norme i očekivanja vezana za žensku estetiku i identitet. Prateći nasljeđe kroz žensku liniju porodice, Velaga dekonstruiše društvene norme, rituale i stereotipe, otvarajući prostor za refleksiju o uticaju kulture, nasljeđa i svakodnevnih rutina na identitet žene. Slojevit segment ženskih emocija i percepcije o ljubavi, strasti i odnosima kroz društvene norme i zadane obrasce osjećanja i ponašanja, Velaga prikazuje kroz rad Trubo Art. Autorka provokativno postavlja pitanja o ulozi i cijeni ženskih emocija u društvenom narativu – kako su one oblikovane, potisnute, i kako se kroz turbo-folk i dalje projektuju kroz percepciju patrijarhalne kulture. Simboličkim vezom prikazuje trajnu ranjivost i snagu žene u zajednici koja oscilira između emotivnog izražavanja i društvene represije. Ovi stihovi, lični i kolektivni, istovremeno postaju svjedočanstvo
istorijskih rana i upozorenje o cikličnim obrascima koji se ne mijenjaju. Svjedočanstvo ženskih emocija, nametnutih od strane svijeta u kome vlada muški princip, nježno opisuju stihovi Desanke Maksimović. Ne, nemoj mi prići! Hoću iz daleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lijepa samo dok se ćeka, dok od sebe samo nagovještaj da. Kroz rad Minotaur, Isidora Branković opisuje složenost odnosa u našoj imaginaciji i realnosti. Svjedočanstvo o čovjeku biku. Ženi u slobodi svojih nježnih i dubokih emocija vid zatvaraju teški okovi društvenih pravila, koji kao svileni šalovi padaju po našim licima. Sirova snaga spermatozoida koja uvijek nekako padne sa strane. U radu Miraz, inspirisanom traumatičnim iskustvima svoje porodice tokom rata u Bosni devedesetih, Vladimirka Velaga koristi dve vezene plahte koje je njena majka kao djevojka izradila a kasnije sačuvala u izbjeglištvu i dodaje jorgan i jastuk na kojima interveniše. Umjetnica na jorganu i jastuku izvezuje rutu njihovog izbjegličkog puta, pretvarajući je u mapu ličnog i kolektivnog pamćenja. Ovaj rad simbolizuje izgubljeni dom i nesigurnu budućnost, dok ujedno slavi snagu ženskog nasljeđa, nježnosti i borbe za opstanak. Postelja više nije mjesto odmora, već svjedočanstvo prošlih trauma, koje više ne pripada ni jednom domu. Ćuteći ćemo otići! Gluho glamočko kolo moje majke, bake i njihove majke igrale su sigurno svakog petka na tihoj livadskoj žurci kako bi pokazale snagu i izdržljivost da biraju muža. A onda nema neću! Koja posljednja ostane. Moja zemlja puna je blata. Puna trošne zemlje. Sada gluho glamočko igraju i žene i muškarci. U teškim cipelama. Lijepim haljinama i bižuterijom. Dok god pokazujemo snagu teškom igrom u blatu, ćuteći ćemo otići! Meni moj tata ne da u blato.

Isidora Branković o izložbi Chic and Subversion

6. decembar 2024.

The post Šik i Subverzija appeared first on Vagon Gallery.

No News Agency

Isidora Branković — Sun, 23 Feb 2025 23:17:55 +0000

No News Agency ispituje granice između činjenica i interpretacija, konvencionalnih medijskih narativa i lične istorije. Kroz interdisciplinaran pristup rad subverzivno prikazuje koncept globalne novinske agencije. Da. Institucije uvijek pretenduju objektivnosti i univerzalnosti. Izgleda da suviše često dobijamo informacije filtrirane političkom i ekonomskom moći.

Kroz video umjetnost, instalaciju, ready-made i performans, Adriana Trujillo povezuje dva pogranična prostora: Tihuanu i San Dijego (Meksiko-SAD) i Banja Luku u Republici Srpskoj (BiH-EU), osvjetljavajući lične i kolektivne dimenzije migracija, identiteta i geopolitičkih tenzija. Istražujući emotivne i fizičke granice, No News Agency osvjetljava paralelne realnosti južnih evropskih granica, poput Bosne i Hercegovine, i južne granice SAD-a u Tihuani. Adriana Trujillo primjenjuje autoetnografski pristup kako bi dekonstruisala mehanizme putem kojih mediji grade prikaze „drugog“. Ovaj pristup omogućava rasvjetljavanje načina na koji globalni narativi oblikuju naše razumijevanje marginalizovanih identiteta – bilo da se radi o izbeglicama, migrantima ili stanovnicima postkonfliktnih regija. Kroz ovu analizu, Trujillo ukazuje na to kako medijski prikazi postaju moćni instrumenti u proizvodnji političke i društvene distance, često oblikujući percepcije koje služe u legitimaciji hegemonijskih struktura moći.

Dekolonijalni pristup koji No News Agency usvaja fokusira se na razumijevanje i razgradnju ustaljenih stereotipa i demontiranje dominantnih narativa, otvarajući prostor za alternativne perspektive. Spajanjem geopolitike i emocija, preispitujući granice između društvene kritike i lične poetike, ukazuje na interakciju između makrostruktura moći i mikrorealnosti pojedinca. No News Agency podstiče nas da se suočimo sa sopstvenim nesvjesnim učešćem u kreiranju granica, podsjećajući nas da smo možda više od svega zatvoreni u okvirima sopstvenih iluzija o slobodnom svijetu.

Isidora Branković o izložbi

The post No News Agency appeared first on Vagon Gallery.

Vagon Gallery Artist Talks

Isidora Branković — Sun, 23 Feb 2025 23:10:12 +0000

Neki od razgovora koje smo vodili tokom 2024. godine u Galeriji Vagon su online na našem Vagon Gallery YouTube kanalu.

Donosimo vam sjajne i inspirativne mlade umjetnike:

Nikola Kekerović, Saša Tatić, Katarina Aćimović, Irena Pejčić, Andreja Kargačin i Eldina Kožljak

Link: https://www.youtube.com/@VagonGallery/videos

The post Vagon Gallery Artist Talks appeared first on Vagon Gallery.

Plava harmonija

Isidora Branković — Sun, 16 Feb 2025 10:13:07 +0000

Rekli bismo da je zaigrana iluzija nestvarnosti koncepta ekološkog osvrta na sve ono što nas čini. Eldina Kožljak donosi suptilan istraživački pristup povezanosti između morskog i kopnenog svijeta, osvrćući se na prostor univerzalnosti, teritorijalnosti, prilagođavanja i opstanka. Odnos čovjeka i prirode izuzetno je dinamičan u svojoj autodestruktivnoj trci. Evo ga! Kraj samo što nije! Kroz seriju grafičkih otisaka i multidisciplinarnih radova, projektujući apstraktne, fluidne oblike morskih stvorenja, umjetnica prikazuje dubinu ljudske psihe. Svaki rad provocira emocionalne aspekte ljudske prirode, pokrećući razmišljanje o dinamici različitosti i traganja za harmonijom u suživotu. Nježnost opstanka i brutalnost ruke. Kroz upotrebu plastičnih matrica umjetnica ukazuje na problem mikroplastike i važnost očuvanja prirodnih staništa. Ovo nije samo vizualno istraživanje već i konceptualna kritika naše povezanosti s prirodom i uticaja ljudskih djelovanja na ekosistem. Plava harmonija ogoljava tenziju, preplićući ljepotu i nasilje u radovima koji istovremeno očaravaju i opominju. Fluidnost nije samo fantazija. Kretanje, prilagođavanje i promjena. U prirodi fluidnost je tok života koji se mijenja sa prostorom i okolnostima. Čovjekova moć da se transformiše djeluje vrlo skromno. Fluidnost je paradoks! Dok je priroda u svojoj suštini fleksibilna i promjenjiva, mi je rigidno oblikujemo, sputavamo i uništavamo. Plava harmonija donosi svijet pun mistike, podsvjesnog, neistraženog i razornog. Evo ga! Kraj samo što nije.

Isidora Brankovic

20. decembar 2024.

The post Plava harmonija appeared first on Vagon Gallery.

Art Survive

Isidora Branković — Thu, 09 Jan 2025 14:10:49 +0000

Voditeljka Galerije Vagon i umjetnica Isidora Branković održala je predavanje pod nazivom “Bosnia and Herzegovina Art Scene” za studente Nihon University College of Art u Japanu.

Ovaj događaj predstavlja izuzetan korak u promovisanju savremene umjetničke scene Bosne i Hercegovine na međunarodnom nivou. Predavanje je pružilo uvid u dinamičnu kulturnu i umjetničku scenu zemlje, sa posebnim naglaskom na banjalučku regiju, mlade umjetnike, njihove projekte i izazove sa kojima se suočavaju.

Poseban značaj ovog predavanja leži u činjenici da je to prvi pisani tekst o umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine na japanskom jeziku. Time je otvoren prostor za dalju kulturnu razmjenu i povezivanje između umjetničkih zajednica Bosne i Hercegovine i Japana.

Uz ovo predavanje, Galerija Vagon i Nihon University College of Art zvanično su započeli svoju saradnju, koju planiraju širiti kroz buduće projekte, izložbe i kulturne razmjene. Ova saradnja ima za cilj jačanje veza između umjetnika i institucija iz dvije zemlje, stvarajući nove prilike za dijalog i kreativno stvaralaštvo.

Galerija Vagon nastavlja sa misijom povezivanja lokalne i međunarodne umjetničke scene, istovremeno promovišući inovativne projekte i podstičući dijalog između različitih kultura.

Čitav tekst možete pogledati na idućem linku: https://artsurviveblog.com/articles-in-japanese/7666

The post Art Survive appeared first on Vagon Gallery.